Da bismo mogli da učestvujemo u procedurama urbanističkog planiranja, neophodno je da ih razumemo. U pitanju su složene procedure, koje u planskom sistemu Republike Srbije čini mnoštvo planova različitog obuhvata, namene, nivoa donošenja, karaktera i dr. Pri tome, planovi se dele na prostorne planove i urbanističke – i razlikuju se kako u nameni, tako i u procedurama donošenja. Pored toga, za javnost je izuzetno značajan i urbanistički projekat, koji uopšte nije urbanistički plan već urbanističko – tehnički dokument.
Ipak, procedure urbanističkog i prostornog planiranja nisu i ne smeju biti rezervisane samo za eksperte. Zapravo, bez adekvatnog predstavljanja ali i uključivanja javnosti, one su obesmišljene.
U ovom ilustrovanom prikazu približavamo neke od osnovnih podela i uloga različitih planova i alata, koje na osnovu postojeće prakse planiranja i izgradnje u Srbiji izdvajamo da su od posebnog značaja da ih javnost razume.
Više o planovima saznajte u sekciji Publikacije i na stranicama ove platforme (Celina 3), a naročito u Malom velikom pojmovniku urbanističkog planiranja.
Analizu je izradila stručna organizacija Nova planska praksa, baza za urbanistička istraživanja i razvoj planiranja, u okviru projekta “Javnost u javnim politikama”, u kooperaciji sa Heinrich Böll Stiftung – predstavništvo Beograd.